Kuda ideš kada odeš?

Na nekom tuđem jeziku postoji rima za ono što kod nas u istu rečenicu ne stane.


29.07.2018.

Oko srca

-De pusti muziku.

- Necu ba, pa krenuli smo na dzumu. Hocu da slusam Kur' an.

Dobro.

Kroz nekoliko minuta... De makar promijeni suru.

25.07.2018.

Molimo unesite naslov posta

Nije do moreta, do mene je. Odemo danas na bazen i mene opet ista fjaka safata. Pokvasim se i opet na przenje. Doduse, peskir mi podaleko bio pa se samo iz vode dislociram na onu mrezu/klupu u koju prelijeva bazen kad kakva "masala" zaleluja ili neki dripac radi salto mortale i tu ti provedem cijeli dan, odokativno 3 i pol sahatka. Zamislila se ja, zvjerlam okolo bez nekog jasnog razloga i ni u koga posebno, sunce upeklo, merak. Cujem sa desne strane neko nesto prica, beli meni. Okrenem se i vidim Vijetnamca, Koreanca, Kineza...ne razaznajem ja te njihove suptilne razlike i prica covjek nesto u panici, a ja ga ne razumijem jer po defaultu ocekujem neki od jezika uparenih sa navedenom nacijom. I skontah od svega samo rijec Vespa. Kakva Vespa mislim se, pa staze uz bazen su ravne kozijim, jedva se dva insana mimoidju.Plus se na bazen ulazi kao na aerodromu -kupis kartu, isprintas kartu, cekiras kartu i onda tek mozes proci. Znaci, nema djecije igracke vece od lopte...a on truni i truni i napokon ja skontam da covjek prica tecni Njemacki jezik i da ne spominje motoric koji sam ja u glavi vec zamislila u plavoj boji, nego da mi objasnjava da na ledjima imam osu( die Wespe) i pita me - hoces li da je sklonim? Ja vec u panici vristim, a on ni pet ni sest zamahne rukom onom sitnom i odgovarajucih dimenzija uz to sitno tijelo i odalami me po desnom ramenu svom snagom. Ja u cudu gledam u njega, a on ti samo rece Bitte i ode. U tom mi prilazi coj'k i kaze - Joj sto te odvali onaj Kinez, i isto tako se okrenu i otpliva. Vallahi, bismillahi ja sam ljepak za budale.

24.07.2018.

brisani prostor

23.07.2018.

Taaaaaa ce on meni

Pomrije svijet u Atini od visokih temperatura i sokEva kojekakvih. Saznala kao sporednu vijes jer Njemacku trese skandal o tome kako se Mehmet Ozil ili tako neki taj slikao sa Erdoganom. Proglasen je nacionalistom i razocarenjem i svi ruke od njega peru. Sad javlja neki od radijona da je zvanicno i da vise ne igra za Njemacku reprezentaciju. Mislim da Mehmeta mnogo boli briga sto je iskljucen i prozvan izdajicom rodne macehe i vjerujem da negdje mezeti baklavu i punjenju bamiju. Samo cekam Merkelku da se oglasi, e onda ce da bude prekozanimljivoipunoveliksou.

A ko je taj Mehmet Ozil?

Pametne fejsbuk face ce reci- Svi smo mi Mehmet taj i taj. Jbg, ja vise nemam to i to pa da se falim kako sam plaho vrla i pametna.

Godi mi sto na blogeru nema raje pa mogu da piskaram bez recenzije.

Aliso pusti djahkad komentare.

22.07.2018.

Treba ukinuti naslove

Kako sam dosla sa odmora, a ima evo vec sedam dana, slomi me neka groznica. Makar sam nacisto nakon svih ovih godina da ne podnosim more i da me vise vidjeti nece, a ako Bog da ni ja njega. Fuj! Precijenila sam svoju otpornost na sunce pa, nakon sto sam se pet dana izlagala suncu pod faktorom plus 20 i 30 i dobila tena 0%, ja se fino i detaljno namazem 100%-tnim uljem od kantarije domaceg proivodjaca-Teta sa Bune te se izlozim je'no 2 i po sahata. Tu ti cvrcnem kao jastog, dobijem temperaturu i onda tako bunovna oko pola 8 uvece odem da hladim kozu u moretu. Nakon cirka 8 minuta dobijem treskavicu kako kvekeri kod svetog obreda, pokupim stvari sa plaze i naredna 4 dana provedem u krevetu sa iluzijom da sam ok, ali da, eto, volim da se odmaram u klimatiziranom apartmanu dok drugi jasaju po otocima i poluotocima. Na sve to mi se nakalemio put do Svabije dug 16 sati, a posto sam Paracetamole gutala ko Pez, negdje 3 sata pred kraj puta mi se temperatura popela na 39, pa nit rukom, nit jezikom, nit isaretom reci sta mi treba. Samu sam sebe istraumirala, a ovima sto su me takvu morali gledati i hizmetiti ne smijem ni spomenuti taj dan. Znaci, obrisan. Prvo javim sefu da sam bolesna do daljnjeg, a on- to nije dobro. Kad se vracas? Nisam mu ni odgovorila, samo posaljem sliku doznake. Zove da pita, a sta ti je- umirem Lars, eto, a ako ne umrem svejedno necu doci do kraja sedmice pa ti sretan put u Italiju, zeni i djeci takodje. Nije mu bilo pravo. Kaze, javi se Katji(zena mu) da se dogovorite oko tvojih zaduzenja, a ona ko spricer.

Jesi li malo bolje?

Nisam.

Evo ti spisak sa terminima i obavezama.

Dobro.

A sta ti je?

Ne znam, predugo sam ostala na suncu valda.

Aha, rece. Zavrsi sve ovo sto sam ti navela na spisku, mislim da imas dovoljno vremena.

Budem.

A dolazis sljedece sedmice ili?

Pa doci cu,nadam se. Ostavi novac za benzin.

Hocu, cao.

Cao.

Znaci, zaboli Svabu jesu li ili nisi, je li ti ili nije. Odradi posao, a poslije umri. Obavezno poslije. Al' zato sam dobila boju kao nikad u zivotu i sare na ledjima kao u stiglica. Krasno sam dezenirano-satirana jer sam zaboravila da przenje na suncu podrazumijeva disciplinu prvomajskog raznja. Sa svih strana kontinuirano i u jednakim vremenskim intervalima zarotirati inace but bude pecen samo sa jedne strane. Treba to sad negdje popraviti ovo koji dan jer nema ovde ni ljeta ni sunca kao onog naseg, ali zato svega drugog ima. Nek mi zivi Svabija. Ha ja.


Noviji postovi | Stariji postovi

Kuda ideš kada odeš?
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031