Kuda ideš kada odeš?

Na nekom tuđem jeziku postoji rima za ono što kod nas u istu rečenicu ne stane.


18.09.2018.

Nakupilo se svega

Najmrze mi na blogeru razdvajati redove pjeske. Taman me zgrabi inspiracija, a ja moram u novi pasus sici i namah mi se vise ni ne pise.

Mene kad problemi pocnu trati ja ti sebi natovarim toliko obaveza da sam od zvijezde do zvijezde uposlena i sad kad osjetim neka previranja ja odmah novi posao trazim. Tako ti proslog mjeseca skontam da puno dumam i da to nije dobra rabota, uzmem novine i nadjem sebi jos jedan, je' l te, posao. Isti kao ovaj, samo se nova porodica od ove u kojoj vec radim razlikuje za jedno 359 stepeni. Ovaj jedan stepen im je zajednicki, onako usput primjetih, a to je da ne koriste mikrovalnu. Ja fakat nisam od strpljivih insana kada sam gladna i nema sanse da mogu cekati da se hrana ugrije na elektricnom ili ne daj Boze u rerni. Dok se to grije ja pometem sve sto nadjem po stolovima i onda sita rahat sjednem i gledam kako drugi jedu. E ovi ljudi uzivaju u cekanju. Nego nisam o tome htjela. Dok sam ja trazila posao slucajno na fejsu nadjem neki oglas u kojem zena trazi uciteljicu Bosanskog jezika za dijete predskolskog uzrasta. I ostavim ti ja njoj podatke i tacno i zaboravim na to jer sam prosle godine isto tako radila sa djecom zena koje su nase gore list i to je trajalo 3 sedmice. Poslije toga sam rekla -nikada vise sa nasim ljudima. Nikada! To ima stav i drzanje vaske koja se napila tudje krvi i onda tako puna tudjeg toksina u vlastitom sistemu prokrvljuje centralni nervni sistem tako sto zanovijeta i izmislja sa 3 razreda frizerske skole metodologiju po Nostradamusu, nesta iznovjeta i preslusava, tj.u pokusaju glumi napad iznenadne inteligencije i prosvjetljenja. Fuj! Nakon 3 casa sam objema rekla, divna su vam djeca ali na zalost ja im ne mogu pomoci. Kupite sebi CD Kike Budalike, vise od toga vam nece trebati.

I taman meni lijepo kod ovih ljudi, jeste da su toliko razliciti da mi svaki dan treba sahatak pauze da se sa jedog sistema presaltam na drugi, ali neka nije staticno pa kako god...kad stize meni poruka.

Predstavlja se gospodja i objasnjava ko je i sta je, te zbog cega nije ovako dugo odgovarala. Ma mislim, odgovorit cu iz kurtoazije i tu zavrsiti. Ali jok, eto ona bi bas da njena curica uci Bosanski. Ne zna ona pisati, nas ne govori, ali sve razumije.

Dooooobro. Da je skinem sa dnevnog kazem- a kada i koliko puta sedmicno me trebate? I na kraju gdje zivite i koliko ste spremni platiti za moje usluge?

Pa ja sam mislila subota, jedan sat sedmicno, pa da vidimo kako napreduje. Koliko vi uzimate za jedan cas?

I bude meni mrsko vise joj odgovarati. Ja sve u zivotu podredila tome da mi je vikend slobodan i sad da se ja dizem i vozim 20 km u jednom smijeru. Ma na pamet mi ne pada. Odgovorim joj sutredan- obzirom da je vikend u pitanju i da je to ipak dobar komad puta koji moram preci meni se ispod -i odvalim momacku cifru ne bih li je odbila, ne isplati dolaziti. I ne odgovara ti ona meni cijeli dan. U principu mi drago jer, em mi se ne radi, em mi se opet ne radi. Znaci, nikako necu.

Javlja mi se sinoc- Postovana N ja sam razgovarala sa muzem i mi bismo vas rado uzeli da poducavate nasu Enu.

Tacno znam kako ce to zavrsiti, al' hajd sad budi papak pa reci, eto ja se sefnula u procjeni, ipak ja ne bih.

Imam nekih prica, fakat trebam makar u tezama negdje pritefterit inace ce mi sve iz glave odletjeti. Znaci: Rijana, ova nova porodica i razlike u godinama izmedju njih dvoje i imam makar jos tri kojih se sad ne mogu sjetiti.

12.09.2018.

ejs

20.08.2018.

Da oprobam Nedzade:P ( ti si mi Tram ko neki Nedžad)

"

"
16.08.2018.

Meni

Kako sam obecala - Nikada vise ni rijeci sebi o tebi nekako sam tupa. Ne znam, mozda je od siline emocija i dogadjaja koji me taru u zadnje vrijeme, mozda sam sagorila zauvijek i nepovratno i mozda je ovo tacka sa koje i od koje vise necu ni pozeljeti da se odmaknem...ne znam. Evo i ove tackice, koje od svih sablonskih pokusaja prikrivanja tudje nepismenosti prezirem i grozim ih se sada tako lako uzimam u funkciju stvarne nedorecenosti. Tako sam umorna, dobri moj... od ljudi, neljudi, pizda koje se u mom zivotu samo smjenjuju, nesposobnih nosilaca tog rodnog i socijalnog konstrukta koji boldiraju u svrhu uzimanja prava i ovlasti i kojeg se odricu kada svijet predstavim mojim okom vidjen. Spakovala sam kofer, odlucila zamrziti sve oko sebe i tako odlucna napisala sam haiku pjesmu. Nije nesto, ali prva je, jebiga. Oduvijek sam htjela napisati haiku pjesmu kufi pismom pa je okaciti na istocni zid svoje spavace sobe ali ovdje moja spavaca nema takvog zida jer me podsjeca na rupu u koju Alisa upada. Ova moja je sterilna, bijela i gusi me. Sve me gusi, najdrazi pa se zabojim u neko doba noci da se necu znati povratiti iz tog straha i ludila koje me uzima gram po gram...dok na nekom gramu i sama ne zavrsim. Ovo se sad salim. Pa ja sam prestala pusiti jer mrzim kontrolu koje bi drugo, vanjsko moglo imati nada mnom. Mrzim sto smo se udaljili toliko da, kada pomislim na tebe prvo pomislim na tugu kojom me tvoje postojanje svakim danom hrani i onda tako tuzna brisem slike i poruke koje sam ti htjela usput poslati. Stvarno ne mislim vise na tebe, bar ne tako cesto i stvarno te izbacujem iz sistema. Ovako nekad ponekad mi naidjes kao neka melanholija od koje se ne umijem otkinuti i voljela bih reci da mi falis i da jos uvijek sa tobom rado pricam sebi i u sebi...ne znam, mozda sam sagorila i mozda su mi sva ova desavanja bila previse. Mozda sam potrosila i ljubav i bol i sve te ekstremno krajnje emocije i mozda sam interpunkciju gore spomenutu preobrazila u uzvicnik i samo sebi u bradu rekla - ma nek svi idu u 3 pi*cke materine, ja moram prezivjeti. Ne znam... Evo, nisam pametna.

16.08.2018.

krizanje 14-te i tvoje


Stariji postovi

Kuda ideš kada odeš?
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30